Živko Kustić, Glas koncila

…Vjekoslav Lujo Lasić zanovačen je g. 1944. s mnogim hrvatskim maturantima i raspoređen u PTS (Poglavnikov tjelesni sdrug). Čvrsto hrvatski i katolički odgojen, sin hercegovačkog pravnika, predsjednika suda, mladić NDH doživljava kao svoju državu. Vjeruje u načela humanosti i u ratu, učili su ga da su ranjenik i zarobljenik svetinje. Zna da se bori protiv neprijatelja svoga naroda i svoje cjelokupne kršćanske tradicije…

…Iz svake Lasićeve bilješke odiše izvanredna osobna čestitost. Ona je temelj njegova neugroziva ponosa. Takvim kršćanima najteže je opraštati. I on to ne krije. Na više će mjesta jednostavno priznati da zločince prezire premda svladava svaku želju za osvetom…

…Ali, prava je novost Lasićeve knjige što nije nikako ideološka. Lasić ne izlaže stajališta, ne niže načela, nego iznosi zapamćenja. I u tim zapamćenjima ljudi nisu crno – bijelo raspoređeni: i među partizanima ima ljudi, čovječnosti koja se ne zaboravlja. Dapače, i među nekarakternim koji su se prodali, nisu svi jednako neljudi…

…Posebno je dragocjen opis Lasićeva susreta s nadbiskupom Alojzijem Stepincem u studenom 1945. Povjesničari bi mogli slučaj rasvjetliti. Od čega je Stepinac tada bolovao? Koje su ga to časne sestre tada na dvoru njegovale? Koji je svećenik prepoznao mladog Lasića u katedrali i doveo ga nadbiskupu? Lasićev opis toga susreta je hagiografski: Stepinac je orisan već kao svetac sa svete slike….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *