Kon­cem stu­de­no­ga 1945. go­di­ne, po­sli­je otpus­ta iz za­ro­blje­ni­čkog lo­go­ra u Ko­vi­nu, mo­ji su prvi ko­ra­ci po do­las­ku u Za­greb bi­li us­mje­re­ni na Kap­tol, u ka­te­dra­lu. Ispu­nja­vao sam za­vjet da ću, ako pre­ži­vim, na taj na­čin za­hva­li­ti Bo­gu. Bi­la je ve­čer ka­da sam pje­ša­če­ći s Gla­vnog ko­lo­dvo­ra sti­gao u Ka­te­dra­lu, ušao i kle­knuo u za­dnji red…